ŠTO BIBLIJA GOVORI O PORAZU?
Svi mi koji volimo sport i pratimo naše najdraže klubove osjećamo bol kad oni izgube. Što Biblija kaže kako bi se kršćani trebali nosit sa porazom? Neki očekuju od kršćana da u porazu kažu da je važno sudjelovati i da nije sve u pobijedi. Isus je rekao da treba okrenuti i drugi obraz, znači li to za kršćanina da ne bi ni trebao željeti biti prvi? Da dopustimo našem protivniku da i drugi gol zabije nakon postignutog gola? Kada bi to učinili, to bi za kršćane koji se bave sportom bilo protivno onome što nas Biblija uči.
Pobijede i porazi su dio svakog sporta. Normalno je da na kraju utakmice u većini slučajeva bude pobjednik i gubitnik, to nas gura da damo sve od sebe i da živimo Olimpijski moto Brže, Više, Jače. Podcjenjujemo sport kada kažemo da nam nije stalo hoćemo li pobijediti ili izgubiti.
Apostol Pavao kaže u drugoj poslanici Timoteju 2:5 "A natječe li se tko, ne dobiva vijenca ako se zakonito ne natječe". Možemo primijetiti da Pavao (Božja riječ) nije protiv natjecanja, ne smatra da je ono loše ako osoba želi pobijediti. Naš odnos nije biblijski prema sportu da kad izgubimo, da nas nije briga za pobjedu ili poraz.
To znači da bol ide uz poraz. Što je utakmica od veće važnosti i naša je bol veća ako je izgubimo.
Možda će zvučat čudno, ali činjenica da poraz ili pobjeda nisu protiv Božje volje i da je to sastavni dio sporta, te nam to treba dati utjehu.
Važno je prepoznati da Bog u našem životu više koristi poraze i teške trenutke nego pobijede da bi mi rasli u vjeri. Porazi nas mogu više približiti Kristu nego same pobijede.
U poslanici Rimljanima 8:28 Pavao kaže "Znamo pak da Bog daje da sve surađuje na dobro onima koji ljube Boga, onima koji su po Njegovu naumu pozvani". Da bi u potpunosti razumjeli ovaj stih trebamo obratiti pozornost na stih 29 "Jer koje predvidje, one i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova, da on bude prvorođenac među mnogom braćom".
Biti suobličen sa slikom Isusa Krista znači da se naš karakter mijenja, da rastemo u ljubavi, radosti, miru, strpljenju, ljubaznosti, dobroti, vjeri, blagosti i samokontroli (Galaćanima 5:22). Nezgodno je za nas to što Duh Sveti sve navedene vrline uglavnom izgrađuje u nama kroz teške trenutke koje prolazimo u životu.
Jedan od načina kako se nositi sa porazom je da prepoznamo koliku nam bol nanose porazi. Idolopoklonstvo je kad uzmemo nešto dobro kao pobjedu i to nam postane sve u životu. Religijski da se izrazimo to nam postane bog kojeg štujemo.
Normalno je da nismo sretni kada izgubimo, ali ako to preraste u bijes i osjećaj manje vrijednosti moramo biti svjesni da nam je to postalo idol u našem životu. Da su nam pobijede i porazi postali prevažni.
Moramo znati da kad je naš identitet u Isusu Kristu i kad njemu vjerujemo, pobijede i porazi nas ne definiraju i ne utječu toliko na nas. Krist je išao na križ da bi nas otkupio od takvog života i uskrsnuo je da bi naš život bio "skriven" s Kristom u Bogu (Kološanima 3:3).
Isus je naša pobjeda i slava. Kada to živimo mi smo još uvijek podložni boli koju osjećamo nakon poraza, ali mijenja naš pogled na sport i na nas kada doživimo poraz.
(Pripremio: Dino Bajrić)
